Sjećanje na našeg Marka

Ljudi umiru tek onda kad ih drugi zaborave, a ti si još uvijek u školi, među nama, na svom mjestu – srednji red, predzadnja klupa. Vani si uvijek prisutan samim pogledom u nebo i pjesmom koju si slušao i koja uvijek svira note u našoj glavi : “Teška vremena prijatelju moj”, a ti kao da osjetiš to pa nam se osmjehneš i zasviraš svoje, bojama koje prate zalazak sunca.🤍🙏🏻

Tvoj razred